Umjetnost renesanse

Prekid sa srednjim vijekom oznacila je renesansa. Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u kulturi Zapadne Evrope, koji je doveo do preokreta u nauci, filozofiji, knjizevnosti i likovnim umjetnostima. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse našla svoj najviši izraz, jer je u njoj najprije došlo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradjanskim porodicama.

Uporedo sa materijalnom, razvijala se i duhovna kultura, koja se izrazila u sve vecem interesovanju za anticku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti. Za italijanske humaniste srediste univerzuma vise nije bog vec covek, univerzalno obrazovani humanista, predstavnik novcane i intelektualne elite. Stvoreno je racionalno i naucno shvatanje svijeta i ojacala je individualnost italijanskog i evropskog gradjanina. Humanizam se zalagao za pravo pojedinca da se sluci svojim razumom i da veruje u ispravnost svojih zakljucaka.

Ovaj pojam je prvi put upotrebio italijanski istoricar umetnosti Đordo Vazari 1550. godine za oznacavanje umetnosti koja je nastala u XIII veku. Pojam je iz prevoda francuskog jezika koji je upotrebio francuski istoricar Žil Mišle, a prešao je u široku upotrebu zahvaljujuci švajcarskom istoricaru, Jakobu Burhardu u XIX veku.

Tipicne odlike: Slikari preporoda rješevaju sve više probleme dubine prostora, i osjeca se sistematski put koji sve više vodi ka traženju trece dimenzije u prostoru. Još uvek preovladjuje slika u temperi. To je slikarstvo još uvijek religiozne sadržine. Kasnije 30-40- tih godina 15. veka pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teži se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i sencenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se prešlo na pikturalno rješavanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije ce se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razradenim finim tonovima. Svetitelji i Božanstva se krecu u savremenim prostorima a kasnije se gubi i oreol i stice se utisak da su to živi ljudi. Vidimo slikari slikaju i poznate licnosti a neretko medju njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike. Na slikama vlada mir i statika, prostor je slobodan. Nema jakog kontrasta boja, osvetljenje je jednako. U pojedinim vrstama umjetnosti nastajali su novi elementi, ali su neke odlike bile tipicne za umetnost koju je stvarao renesansni covek.

Sva prava zadrzana © 2009. Znanje.org