Hamfri Dejvi (Humphrey Davy) je rođen 17. decembra 1778 u Kornvelu u Engleskoj. Otac mu je umro 1794., te je on da bi pomogao porodici postao šegrt jednom hirurgu-apotekaru. Dejvijeva najvažnija istraživanja su bila u oblasti elektrohemije. Nakon Galvanovih eksperimenata i otkrića voltine baterije, interesovanje za galvanov elektricitet je postao velik. Prve hemijske analize na principu voltine baterije su izvršili 1800. Nikolson (Nicholson) i Karlajl (Carlisle), koji je dobio vodonik i kiseonik iz vode. Dejvi je takođe počeo da istražuje hemijske efekte elektriciteta.

Ubrzo je otkrio da se neke supstance razlažu kada propušta električnu struju kroz njih (proces kasnije nazvan elektroliza). 1813. je Dejvi napravio ogromnu bateriju u podrumu Kraljevskog društva (Royal Society). Zauzimala je oko 82 kvadratna metra. Intenzitet efekta baterije je bio direktno povezan sa reaktivnosti elektrolita sa metalom. Dejvi je razumio da je dejstvo elektrolize isto kao i dejstvo voltine baterije. Njegov rad ga je naveo da pomisli da su elementi u hemijskim jedinjenjima povezani električnim vezama. Pokušao je da razdvoji alkalne metale elektrolizom njihovog vodenog rastvora, ali je time samo dobio gas vodonik.

Onda je pokušao da propusti struju kroz livena jedinjenja, i njegova upornost se isplatila kad je uspio odvojiti kapi čistih metala. Njegovi prvi uspjesi dolaze 1807. kada je odvojio kalijum od livene potaše i natrijum od kuhinjske soli. Džon Dejvi (John Davy), brat Hamfrija Dejvija, je rekao da je Hamfri skakao i plesao od radosti zbog svog otkrića.

Pomoću elektrolize je nakon toga otkrio i magnezijum, kalcijum, stroncijum i barijum. Za sva ova otkrića su, naravno, drugi naučnici obavili dosta temeljnog rada. Iz boratne kiseline je Dejvi izlučio element bor gotovo istovremeno s Gej-Lisakom (Gay-Lussac)(1809).

1801. je Kraljevska institucija (Royal Institution) postavila Dejvija za predavača. Majkl Faradej (Michael Faradey) je počeo slušati njegova predavanja od 1810. U decembru 1811., Faradej je impresionirao Dejvija poslavši mu obilne bilješke ovih predavanj, uključujući tačan crtež Dejvijeve aparature. S obzirom da je prije toga postao slijep zbog eksplozije u svojoj laboratoriji i da mu je bila potrebna pomoć, Dejvi je unajmio Faradeja i započeo dugogodišnju ličnu i profesionalnu saradnju.

Postoje mišljenja da je Dejvi čak bio zavistan na Faradeja, jer je dva puta glasao protiv primanja Faradeja u Royal Society. Prvi put je rekao da Faradej nije zaslužan za otkriće za koje je Dejvi sebi pripisivao, a drugi put je vjerovao da je Vilijam Volaston preduhitrio Faradeja u oktriću elektromagnetne rotacije. Ipak je Faradej 1824. postao član Royal Society.

Nasuprot tadašnjem vjerovanju (Gej-Lisak, Bercelijus), dokazao je da hlor nije jedinjenje već element. Dejvi je postavio definiciju kiselina kao jedinjenja s vodonikom (a ne s kiseonikom, kao što je smatrao Lavoazje). Otkrio je i električni luk između ugljenikovih elektroda, a 1816. je pronašao rudarsku sigurnosnu svjetiljku.

Dejvijeva predanja o hemiji i demonstracije su bile odlično prezenzovane tako da su postale ugledan društveni događaj. Napisao je knjigu o poljoprivrednoj hemiji i dobio nagardu od Napoleona iako su u to vrijeme Engleska i Francuska bile u ratu.

1827. je Dejvi postao teško bolestan. Bolest su kasnije pripisali udisanju mnogih gasova tokom dugogodišnjeg rada. 1829. je otputovao u Rim, gdje je dobio srčani udar i kasnije umro 29. marta 1829. u Ženevi.
 

Izvor: http://www.corrosion-doctors.org/Biographies/DavyBio.htm