Sin uspješnog biznismena, rođen je u Londonu, 2.Septembra 1726. Proveo je dosta vremena na putovanjima oko svijeta. 1756.godine brod na kome je boravio je bio zarobiljen od strane Francuza. Nakon što je neko vrijeme boravio u francuskom zatvoru, bio je na kraju pušten. Šokiran stanjem u tamnici u kojoj je bio zatvoren po povratku u Englesku, šalje izvještaj vlastima. U njemu detaljno opisuje patnje njegovih kolega zatvorenika. 1773.godine pozvan je da postane Visoki šerif Bedford-a. Kao vrlo pobožan čovjek prihvata mjesto, jer u njemu vidi način kako da služi Bogu. Jedna od Hovardovih odgovornosti kao Visokog šerifa bila  je da pregleda lokalne zatvore. Bio zaprepašten onim što je našao u Bedford Gaol-u. Na početku je vjerovao da je patnja zatvorenika u velikoj mjeri uzrokovana sistemom gdje tamničar dobija novac od zatvorenik za njegov stan i hranu. Hovard je predložio Bedfordskim sudijama da tamničari trebaju imati plate. Sudije nisu bile voljne povećati troškove za brigu o zatvorenicima pravdajući se činjenicom da cijela zemlja koristi isti sistem. Hovard je odlučio da izvrši obilazak susjednih zatvora i vidi da li je i kod drugih ista situacija. On je otkrio da su svi zatvori koje je posjetio bili u lošem stanju, ako ne i gorem od Bedford Gaol-a. Tokom sljedeće tri godine  prikupljao je informacije o uslovima u zatvorima. 1774. godine dao je neke od dokaza koje je prikupio u House of Commons.

           1774.godine donešen je Zakon o Gaol-u. Odredbama ovog zakona predloženi su načini za poboljšanje sanitarnih stanja u zatvorima i bolje očuvanje zdravlja zatvorenika. Godine 1775. Hovard je započeo turneju po stranim zatvorima. Tokom sljedećih nekoliko godina posjetio je zatvore u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Italiji, Njemačkoj, Španiji, Portugaliji, Danskoj, Švedskoj, Rusiji, Švicarskoj, Malti, Maloj Aziji i Turskoj. Iako je većina tih zatvora bila loša kao i oni u Engleskoj, Hovard je našao jedan koji je bio daleko superiorniji, Maison de force u Gentu. Upravo zato je  Maison de Force uzeo kao primjer na koji se britanski zatvori trebaju ugledati. Kada se vratio u Englesku,  počeo je svoju drugu turneju po zatvorima da vidi da li se reforme donešene 1774. Gaol Zakonom sprovode.
1777.godine  objavio je rezultat njegovog istraživanja u knjizi "Stanje zatvora u Engleskoj i Vejlsu".Sadržaj Hovardove knjige bio je toliko šokantan da u nekim zemljama, poput Francuske, vlast nije dopustila da bude objavljena. Nastavio pretraživanje zatvora i 1787.godine završio svoju četvrtu turneju u Engleskoj. 1789.  ponovno utvrđuje navedene turneje po stranim zatvorima. Posjetio je Holandiju,Njemačku i Rusiju. Nažalost zarazio se tifusom, dok je bio u posjeti ruskoj vojnoj bolnici u Kerston-u i umro je 20.01. 1790.godine.

Posteljina: U mnogim tamnicama nema dodatka za posteljinu ili slame za zatvorenike da spavaju na njoj. Neki leže na krpama, drugi na golom podu

.

Korištenje okova: Tovarenje zarobljenika teškim željezom koje njihovo hodanje, pa čak i ležanje, spavanje, čini teškim i bolnim. Čak ni žene nisu pošteđene ove surovosti.

Umobolnost: U nekim tamnicama zatvoreni su kreteni i ludaci. Gdje ih ne zatvaraju odvojeno,ve' borave zajedno sa ostalim zatvorenicima