Metode Istraživanja
Pocetna

Uvod

Krivični Zakon

John Howard i Njegova Istraživanja

Kriminologija

Zaključak

Kviz

Metode istraživanja počinjenog krivičnog djela i počinioca krivičnog djela mogu da budu intervju i posmatranje bez interakcije. Ovde ćete vidjeti dva intervjua, jedan sa bivšim zatvorenikom na NOJ Tunjice i jedan za zatvorenikom u jednom od zloglasnih zatvora Južne Amerike poznatih po seksualnim zlostavljanjima zatvorenika.

 

Intervju 1

Intervju 2

Posmatranje zatvorenika

 

 

1.Metod: Intervju sa bivšim zatvorenikom koji je boravio godinu dana u zatvoru NOJ Tunjicama. Ispitanik je bio veoma otvoren i raspoložen da sa nama podjeli svoje iskustvo.

 

§        Tamara: Koliko si dugo bio u zatvoru?

·        Ispitanik: Otprilike oko godinu dana.

§        Tamara: Možeš li ukratko da mi opišeš ustanovu?

·        Ispitanik: Zatvor se sastoji od prijemne ambulante, velike zgrade pod nazivom „Paviljon“ i zatvorskog kruga.

§        Tamara: Možeš li mi opisati svaki dio posebno?

·        Ispitanik: Prije ulaska u samu ustanovu osuđenici borave u prijemnoj ambulanti. Tu se nalaze dvije sobe gdje boravi oko petnaestak ljudi i stručno osoblje. Svaki osuđenik tu provede do deset dana i bude povdrgnut provjerama zdravstvenog i psihičkog stanja. Nakon toga zatvorenici prelaze u Paviljon. To je zgrada sa tri sprata. U suterenu zgrade nalaze se restoran, teretana, pekara, vešeraj i sto sa opremom za stoni tenis. U prizemlju su govornica i prijemni odjel sa čuvarom. Na prvom i drugom spratu se nalazi sa desne strane veliki toalet, a sa lijeve kupatilo koji su zajednički za sve zatvorenike. Na prvom i drugom spratu su takođe i ćelije odnosno sobe u kojima zatvorenici provode dosta vremena i spavaju. Struktura spratova je u suštini ista. Jedina razlika je u tome što su na prvom spratu zatvorenici sa manjom, a na drugom sa većom kaznom za izdržavanje.

§        Tamara: Kako izgledaju zatvoreničke sobe odnosno ćelije?

·        Ispitanik: U jednoj ćeliji ima sedam kreveta. Između svakog kreveta se nalazi mala komoda gdje se ostavljaju lične stvari i svako ima ključ svoje komode. U svakoj ćeliji ima jedan veliki prozor sa rešetkama, naravno.( našalio se ispitanik)

§        Tamara: Reci mi nešto o higijeni u zatvoru.

·        Ispitanik: Higijena u sobama zavisi od ličnih potreba i navika. Posteljina se mijenja svakih sedam dana. Preparatima lične higijene se snadbijevaju sami zatvorenici ili ih snadbijeva njihova rodbina ili prijatelji, pošto to nije obezbijeđeno od strane ustanove. Ima slučajeva, kada osuđenici nemaju dovoljno novčanih sredstava da si priušte potrebne stvari za higijenu i u tom slučaju zarađuju u samom zatvoru.

§        Tamara: Kako je moguće zaraditi u samom zatvoru i da li si ti bio zaposlen?

·        Ispitanik: U objektu postoje manje radione sa više vrsta poslova koje je moguće obavljati. Najveća moguća zarada u jednom poslu je trideset maraka mjesečno. Jesam, i ja sam lično bio zaposlen. Imao sam čak tu privilegiju da budem šef konobara i kuhinje ( kroz smijeh objašnjava).

§        Tamra: Kako počinje i kako se odvija jedan dan u zatvoru?

·        Ispitanik: Zatvorski dan počinje dosta rano. Ustaje se u 05:45. Način buđenja je zvono. Ono je prilično glasno, tako da te bukvalno baci sa kreveta. U roku od pet minuta moraš spremiti krevet, umiti se i obući. Poslije toga zatvorenici kolektivno silaze u krug zatvora i staju u vrstu od po dva reda.

§        Tamara: Koliko se često vrši prebrojavanje?

·        Ispitanik: Prebrojavali su nas tri puta dnevno, prije svakog obroka.

§        Tamara: Kad si već spomenuo obroke, reci mi kad ste ih imali i kakva je bila hrana?

·        Ispitanik: Doručak je počinjao u sedam, ručak u jedan i večera u sedam. Što se tiče hrane, bila je dobra i što je najvažnije raznovrsna. Takođe postojala je mogućnost traženja „repete“ ako ti je malo ili si još gladan.

§        Tamara: Da li ste imali sportske aktivnosti i druženja?

·        Ispitanik: Poslije ručka i radnog vremena imaš pravo izaći iz Paviljona u krug zatvora. Tu se nalazi košarkaški teren, fudbalski teren, kantina i bazen koji su zatvorenici lično napravili. Tu sam provodio najviše vremena upoznavajući druge zatvorenike i družeći se sa njima, a bavio sam se i sportom.

§        Tamara: Kakvi su odnosi izmedju stražara i zatvorenika, a kakvi između zatvorenika međusobno?

·        Ispitanik: Ja sam lično imao dobre odnose sa svima, jer sam se držao po strani i klonio se konflikta i svađa. Međutim bilo je dosta loših međuljudskih odnosa, pogotovo među ljudima koji su se zamjerili jedni drugima prije samog ulaska u zatvor.

§        Tamara: Da li su tuče bile česte i da li si ti učestvovao u njima?

·        Ispitanik:  Bilo je dosta tuča ali ja nikad nisam sudjelovao u njima. Kao što sam Vam već rekao, trudio sam se da budem uzoran zatvorenik ( našalio se ispitanik) i da imam što manje minusa.

§        Tamara: Pojasni mi malo te minuse.

·        Ispitanik: Minus je najblaža kazna u zatvoru i odnosi se na neke sitne greške i neposlušnosti. Na primjer, ako imaš puno minusa a odležao si trećinu kazne, ne možeš izaći na slobodan vikend, na koji inače imaš pravo.

§        Tamara: A koje su to teže kazne?

·        Ispitanik: Ima ih dosta, ali najteža moguća je samica, u kojoj možeš boraviti od sedam do mjesec dana, u zavisnosti od težine prestupa.

§        Tamara: Reci mi nešto više o samici, ako možeš.

·        Ispitanik: U samici nikad nisam ležao, ali sam je vidio i čuo od drugih zatvorenika o njoj. U samici ima jedan krevet koji visi u zraku zakačen za dva lanca. Tu je takođe i wc šolja, za nužde. Prostorija je skorz mračna. Zatvorenici u samici hranu dobijaju preko rešetki na vratima. Bilo je svega u samici. Ljudi su pokušavali da se povrijede, pa čak i da si oduzmu život. Sjećam se slučaja tokom mog boravka u zatvoru kada su jednog čovjeka u zadnjem času spriječili da se objesi čaršafom.

§        Tamara: Da li ima čuvara ispred samice i kako se ponašaju ljudi kad izađu iz nje?

·        Ispitanik:  Čuvari ne čuvaju samicu pretjerano, i na svakom spratu ima više čuvara. Ljudi koji izađu iz samice su poslije, logično, većinom psihički nestabilni.

§        Tamara: Da li u zatvoru ima poseban odjel za te „ nestabilne“ slučajeve?

·        Ispitanik: Ima! Taj odjel se zove „odjeljenje C“ ili izolacija. Tu budu ljudi sa psihičkim problemima i defektima. U izolaciji mogu biti i do šest mjeseci.

§        Tamara: Kaži mi nešto o bježanju iz zatvora i da li je zabilježen neki slučaj za vrijeme tvog boravka?

·        Ispitanik: Toga uvije ima u zatvorima i biće. Pogotovo u našoj državi i našim zatvorima koji su dosta nesređeniji od stranih. Bilo je slučajeva tokom mog boravka. Najviše su osuđenici bježali kad idu na vanjska radilišta. Nekima je bilo uspješno, a nekima ne.

§        Tamara: Kako su zatvorenici seksualno orijentisani, ima li homoseksualaca?

·        Ispitanik: O tome se u zatvoru nije puno pričalo, ali sigurno da ima i takvih slučajeva. Pogotovo me među zatvorenicima sa dužim kaznama za izdržavanje.

§        Tamara: Kakve su posjete i koliko su česte?

·        Ispitanik: Posjete su jendom mjesečno i to uglavnom nedeljom. Postoji i intimna posjeta, kada možeš da dobiješ zasebnu sobu sa partnerom na sad ili dva, ali za to moraš da napišeš molbu upravi zatvora.

§        Tamara: A telefonski pozivi?

·        Ispitanik: Imali smo pravo na telefonski razgovor jednom dnevno, ali je to kratko trajalo.

§        Tamara: Za kraj mi reci kako si se osjećao nakon izlaska i kako gledaš na to iskustvo?

·        Ispitanik: Kada sam izašao imao sam osjećaj da sam izgubio dodir sa civilizacijom i osjećao sam se kao da ne znam hodati po cesti. U svakom slučaju gledam na to kao na još jedno životno iskustvo, koje ne bih volio da ponovo osjetim na svojoj koži. Presrećan sam što sam vani, na slobodi i što mogu nastaviti voditi normalan život.

 

 

2. Metod: Ovdje smo izložili dva intervjua Džejkoba Štiftera, autora knjige “Macho love sex behind bars in Central America”, koja su nam pomogla u istraživanju homoseksualnosti. Da ne bih morali svaki put navoditi autorovo puno ime i prezime koristili smo sljedeću skraćenicu Dž.Š.

Intervju 1.

Ø     Dž. Š: Da li imaš ljubavnika trenutno u zatvoru?

Ø     Martinez: Da, imam.

Ø     Dž.Š: Da li osjećaš krivicu?

Ø     Martinez: Da u smislu da imam odnose sa osobom istog pola.

Ø     Dž.Š: Da li misliš da je to loše?

Ø     Martinez: Pa, što se tiče Boga i Biblije, da, jeste loše.

Ø     Dž.Š: Reci mi nešto o svom partneru. Je li on transvestiti?

Ø     Martinez: Da, on je homoseksualac, transvestiti, kao žena. Ima, kako da kažem...?

Ø     Dž.Š: Grudi?

Ø     Martinez: Da, grudi, on je homoseksualac.

Ø     Dž.Š: Koliko ste dugo zajedno?

Ø     Martinez: Otprilike mjesec i po dana, manje više.

Ø     Dž.Š: I da li se osjećaš dobro u vezi tog odnosa?

Ø     Martinez: Pa, i da i ne. Bliski smo; volim da pričam s njim, znaš, možda zato što je on osoba pored mene, koji mi se priključio u mnogim stvarima u zatvoru, poštuje moje mišljenje, poštuje ono što sam, bez pogovora.

 

Intervju 2.

 

Ø     Dž.Š: Kako si ušao u svijet seksa?

Ø     Chino: Preko raspusta sam išao na odmor u porodičnu kuću. I tetka je ta zbog koje sam postao seksualno aktivan.

Ø     Dž.Š: Koliko si imao godina?

Ø     Chino: Sedam ili osam.

Ø     DŽ.Š: A tvoja tetka?

Ø     Chino: Ona je imala petnaest ili šesnaest godina. Već je bila odrasla. Imala je ogromne grudi i mastrubirala bi pored mene, pa bih ja tako dobio erekciju.

Ø     Dž.Š: Jesi li bio sa muškarcem dok si boravio u zatvoru?

Ø     Chino: Pa, iskreno, naravno da sam imao partnera, koji je bio poput žene za mene.

Ø     Dž.Š: Reci mi nešto o njemu?

Ø     Chino: Pa, uvijek je bio voljan da učini šta god sam tražio, nije gledao ostale muškarce koji su ga željeli imati, bio je vjeran i poprilično ljubomoran. Bio je prava dama.

Ø     Dž.Š: Kako si postao cachero?

Ø     Chino: Imao sam odnose sa prijateljem koji je bio homoseksualac.

Ø     Dž.Š: Transvestit?

Ø     Chino: Da, transvestit.

Ø     Dž.Š: Koliko si imao seksualnih veza dok si služio kaznu u zatvoru?

Ø     Chino: Ne mogu reći tačno, ali ipak mnogo.

 

 

 

    Analize sva tri intervjua ostavili smo za zaključak, gdje ćemo objasniti njihovu svrhu, a potvrditi već date hipoteze. Takođe ćemo reći i više o djelu Džejkoba Štiftera, i iznjeti još neke informacije koje smo smatrali korisnim. Ostaje nam još treći metod koji smo posebno izdvojili od ostalih, jer je vezan za maloljetničku delikvenciju, o kojoj ćemo takođe više reći u analizi istraživanja.

                                       

 

 

3. Metod:

 

 Reg.broj: xxxx                                                             Maloljetnik: Xxxxx Xxxxxxxxxx        

                                                          

                                                        Program postupanja

                      (Sastavlja centar za dijgnostiku ili prijemno-otpusno odjeljenje)

 

 

1.     KLASIFIKACIJA I FENOMENOLOGIJA:

Kronološka dob je 19 godina. Opće intelektulane sposobnosti su ispodprosječne i ujednačene. Motivacija za rad na ispitnim materijalima nije zadovoljavajuća. Neozbiljan je i nezainteresiran za rezlutat.

   Xxxxx je ekstravertirana osoba koja lako sklapa prijateljstva. U socijalnim kontaktima je neodlučan i nesamostalan. Zbog nedovoljne kritičnosti i samostalnosti u odlučivanju povodi se tuđim idejama i zapada u neprilike. Odgajan je od strane majke koja ga je pretjerano zaštićivala, dok je otac već duže vremena na privremenom radu u inozemstvu. Tkođer je bio pod stalnom kontrolom i podrškom starije braće, pa se nikad nije oslanjao na vlastite snage. Ima tendencija da reagira implusivno bez prethodnog racionalnog uvida i kontroliranja situacije. Sklon je pustolovinama i riziku. Često je depresivan i nezadovoljan životnim perspektivama. Problemi su nastupili u V razredu osnovne škole kada je počeo izbjegavati obaveze, družiti se sa osobama asocijalnog ponašanja, te se opijati, krasti. Verbalizira samokritiku, međutim, podcjenjuje ozbiljnost svojih djela. Delikventna aktivnost je razvijena, ali nije fiksirana, pa očekujemo pozitivne promjene u ličnosti i ponašanju.

2.     OPĆE OBRAZOVANJE:

Završio je osnovnu školu.

3.     STRUČNO OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE:

Stručno ga obrazovati na razini II stupnja strojarske struke, obrazovni profil pomoćni mehaničar.

4.     RADNO MJESTO:

Raspoređen je na rad na auto-servis.

5.     SLOBODNE AKTIVNOSTI:

Maloljetnik je zainteresiran za rad u nogometnoj sekciji slobodnih aktivnosti. Potrebo ga je u istu uključiti.

6.     SPECIFIČNOSTI TRETMANA:

PSIHOLOG: Kroz tople i prijateljske kontakte Xxxxx treba ukazati razumjevanje i povjerenje. Treba mu postavljati primjerene zahtjeve i biti dosljedan u njihovom izvrašavanju. Raditi na osamostavljivanju ličnosti i stjecanju povjerenja u vlastite sposobnosti. Ukazati mu na realno sagledavanje stvarnosti i pomoći u adekvatnijem planiranju budućnosti.

PEDAGOG: Obzirom da maloljetnik nema razvijenih navika učenja, niti je dovoljno motiviran za školu, potrebno je da ga se stalno potiče, kontrolira i oragnizacijom vremena onemogući da izbjegava nastavu i školske obaveze.

DEFEKTOLOG: Tokom izvršenja odgojne mjere preporučuje se intenzivan individualno-grupni tretman. Koristiti sve oblike motivaciono stimulativnih sredstava, te autoritativan pristup u cilju realnog sagledavanja doživljavanja životnih situacija.

SOC. RADNIK: U suradnji s CZSR Zadar pripremiti porodicu da prihvati maloljetnika po obustavi odgojne mjere.

                Regrutirati ga.