Etika fil. disciplina - grč. ethos- mjesto stanovanja, običaji, navike; Šta je ispravno, dobro?  Koji su motivi i svrhe ljudskog djelovanja?

Etiku kao samostalnu disciplinu spominje Aristotel svrstavši je u praktičnu filozofiju. Osnovna pitanja filozofije morala  imaju cilj da istraže osnove i izvore moralnih normi, karakter i moralne principe, moralne vrijednosti i smisao ljudskog života.

Razlika između morala i etike otkriva se ako analiziramo način pitanja. Moral odgovarajući na šta je ispravno ostaje u području praktičnog, a etika analizirajući zašto  je nešto ispravno ostaje u okvirima teorijskog pristupa moralne prakse. (Marušić Brezetić, 2009,54)

Podjela etike i etički pravci:normativna (određuje načela i norme koji su neophodni pri donošenju odluka i u djelovanju i čine je prvenstveno- etika vrlina, deontološka za koju je presudan motiv djelovanja i teleološka etika gdje je ispravnost određena prema svrsi posljedice i zavisno od određenja dobra razlikuju se eudajmonizam tj. blaženstvo, hedonizam tj. užitak, utilitarizam tj. interes, korist, primjenjena (uslovljena konkretnim područjem problema)i deskriptivna (opisuje porijeklo postojeće norme) etika.

Slike preuzete: Marušić Brezetić, D (2009). Filozofija, Zagreb: Profil.