Na putu saznanja traži se istina. Različita su njena poimanja i određenja:

•  za ranu grčku misao istina je bila neskrivenost  άλήθεια;
• u kosmološkom razdoblju- Elejska škola -Parmenid- istina je bitak otkriven mišljenjem;
• u antropološkom razdoblju-sofisti zastupaju relativizam istine;
•  Sokrat - istina ima univerzalni karekter ako se traži induktivno-dijalektičkom metodom;
• Platon -istina je u idejnom svijetu;
• Aristotel -istina je istost, podudaranje,teorija korespondencije ; mjesto istine postao je iskaz, sud;
• u novovjekovnoj filozofiji - Dekart- istina postaje izvjesnost subjekta;
• Hegel- istina je cjelina – organsko jedinstvo (pupoljak, cvijet, plod);
• Niče- čovjeku je potrebno utočište od istine - svijet umjetnosti;
• pragmatizam- Pers, Džems i Djui – istina se mora potvrditi u djelu, kriterijum istine praktična korist;
• Hajdeger- pitanje o biti istine treba postati pitanje o istini biti; mora se tražiti mjesto biti, suštine što je nemoguće bez postavljanja i novog obraćanja onom što se uvijek predstavljalo kao sve što jeste, samoj stvarnosti, bivstvovanju (Sein); potrebno je mišljenja koje neće bit predstavljanje; novo obraćanje onom mišljenom - korakom nazad –korak nazad kreće iz metafizike u suštinu metafizike, a  zaboravljena diferencija između bitka ili bivstvovanja (Sein) i bića ili bivstujućeg (Seiende) vodi u ono o čemu se nije razmišljalo.

Različite su i teorije istine: 

• "teorija adekvacije"-zove se još i teorija korespondencije

• ajstarija teorija istine-najviše se vezuje za Aristotela
• stina je u podudaranju (korespondenciji) između misli i stvari-dakle, podudaranju sadržaja našeg mišljenja s onim što je stvarno (npr. Ako je nešto kokoš, a mi mislimo da je kokoš, onda je to istina)[...]

• teorija koherencije- teorija s početka 20. stoljeća, istinitost  ne nalazi u odnosu prema objektivnoj realnosti nego u odnosu prema drugim izjavama (drugim sudovima)

• istiniti sudovi čine cjelinu (koherentan skup)

• neki sud je istinit ako se uklapa u tu cjelinu na način:

• da ne proturječi ostalim sudovima

• da se sudovi međusobno podupiru

• problem-različiti skupovi su različiti pa jedan te isti sud prema jednom je istinit, a prema drugom neistinit (npr. Liječenje aromaterapijom je istinito iz pozicije sustava alternativne medicine, ali nije u okviru sustava „zapadnjačke“ medicine).

• pragmatična teorija-istina se procjenjuje ovisno o kriteriju upotrebljivosti

• upotrebljivo je ono što nam olakšava snalaženje u svijetu i omogućuje uspješno (efikasno) djelovanje

• dakle, istinit su samo oni sudovi koji imaju pragmatičnu vrijednost

• cilj spoznaje nije predočavanje objektivne realnosti, nego je cilj  spoznaje uspješno i korisno djelovanje

• teorija evidencije-istina je u slaganju suda sa samim sobom

• evidencija je očitost, očevidnost, tj. Neposredni uvid da je nešto istinito, sigurno, uvjerljivo i jasno“. (Marušić Brezetić, 2009:65)

Slike preuzete: Marušić Brezetić, D (2009). Filozofija, Zagreb: Profil.
Redizajn: Likovna sekcija, Gimnazija Banja Luka.