• Hegelova Logika, sa pitanjem o tome šta je bitak i odgovorima da je suština bitka u pojmu, a pojma u ideji, prikaz je te ideje u apstraktnom obliku.  Isti su oblici mišljenja i bitka, isto su metafizika, ontologija i logika.
• Markuze smatra da Hegelova logika nije nova već da je on nanovo interpretirao kategorije Aristotelove Metafizike.
• Logika počinje kao što je počela čitava zapadna filozofija, sa pojmom bivstvovanja (bitka) i pitanjem šta je bitak – tražeći ono što sve stvari obuhvata i čini ih onim što jesu. U  svakodnevnom jeziku razlikuje se bitak od određenog bića i vidljivo je to u svakom sudu. Kopulu ‘je’ nemoguće je definisati, jer se bitak ne određuje kao stvar već kao predikat  svake stvari.
• Pokušavajući razumjeti bitak susrećemo ništa. Svaka stvar jeste, a bitak nije neka stvar. On je nikakva stvar dakle ništa. Ali, Hegel smatra da na svijetu nema stvari koja u sebi nema i jedno i drugo i bitak i ništa. Sve jeste tako što neprestano u svakom trenutku svog bivanja postaje nešto što još nije, a nešto što traje, što jeste odlazi, prelazi u ne-bitak.
• Između bitka i ničeg ne postoji apsolutno ništa što nije neko srednje stanje između bitka i ničeg i Hegel upravo na osnovu zbivanja u tom između upućuje na razliku između bivanja i prelaženja .
• Nešto je samo utoliko prevaziđeno ukoliko je stupilo u jedinstvo sa svojom suprotnošću; u toj bližoj odredbi ono se kao nešto reflektovano može označiti kao momenat. Stoga, po Hegelu, samo u prevazilaženju su momenti (trenuci), i tu su zajedno i ono nestajuće i nastajuće, tu se čuvaju određenja od rasipanja, što posebno naglašava u Fenomenologiji duha, gdje učenje preko iskustva vodi u nove horizonte znanja. Pojam ima svoje postojanje kao vrijeme pa je time u svome razvitku prepušten rasipanju. Međutim, kad se duh dovršava u nauci pojam prevladava vrijeme. „Jedinstvo čiji momenti, biće i ništa, postoje kao neodvojivi jeste u isto vreme od njih samih različno, a tako nasuprot njima jedno treće, koje u svojoj najsvojstvenijoj formi jeste bivanje. Prelaženje je isto što i bivanje, samo što se u prelaženju bića i ništa , koji od jednoga prelaze k drugome, više zamišljaju da miruju jedno izvan drugog, a prelaženje kao nešto što se dešava između njih. Kada se i čime se povede reč o biću ili o ničemu, to treće mora biti tu; jer biće i ništa ne postoje za sebe, već se nalaze samo u bivanju, u tom trećem“. (Hegel, 1987:96)
• Logika prateći ove analize prestaje biti izvor pravila i oblika ispravnog mišljenja. Hegelova logika to prestaje biti i ona naglašava apsurdni i paradoksalni karakter svijeta. Markuze ističe kako formalna logika prihvata oblik svijeta. “ Dijalektička logika, pak, odbacuje svaki zahtjev za neprikosnovenošću datog, i razbija samozadovoljstvo onih koji žive po njegovim propisima”. (Marcuse, 1987:118)
• Prateći sva bivanja, prelaze najzagonetnije kretanje  u Logici je refleksija, kretanje ničeg kroz ništa nazad samom sebi (Hegel, 1987:60)kako primjećuje  Adorno u djelu Tri studije o Hegelu.

Slike preuzete: Kunzmann, P, Burkard, F-P & Wiedmann, F. (2001). Atlasa filozofije, Zagreb: Golden marketing.