Biografija

Sveštenik i borac za prava crnaca Martin Luther King Junior rođen je 15. januara 1929. Atlanti (Georgija) u braku Martina Luthera Kinga Seniora i Alberte Williams King. Izvorno i otac i sin zvali su se Michael, ali nakon što su 1934. posjetili Njemačku otac i sebi i sinu mijenja ime u Martin u čast njemačkog protestantskog vođe Martina Luthera. Otac pored što je bio sveštenik, je kasnije bio i upravitelj banke i samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici. Mladi Martin bio je bistar dječak, s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije. Na koledž se upisao s 15 godina, tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama. Kada mu je bilo 19 godina (1948.) stekao je diplomu iz sociologije i krenuo na studij bogoslovije u sjemenište Crozer (Pennsylvania). Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, te je nastavio studije na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije religije studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako kao i hrišćanstvo.

U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu Corettu Scott. Baš kao i Martin i ona je došla s američkog juga. Odrasla je u crnačkoj zemljoradničkoj porodici u Alabami. U Bostonu je pohađala studije muzike na New England konzervatorijumu. Vjenčao ih je Martinov otac 18. juna 1953. u Corettinu domu u Marionu. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u mjestu Montgomery (Alabama). U septembru 1954. kada se uselio u župni dvor crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine (1955.) stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette. Naveče, 5. decembra 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks, Martin Luther King Junior će postati medijski poznat kao nosilac pokreta za građansku ravnopravnost u Americi.

Inspiriran Gandhijevim uspjehom s nenasilnim pokretom otpora posjetio je porodicu Gandhi u Indiji 1959. Nakon tog posjeta izjaviće: "Otkako sam bio u Indiji još sam uvjereniji nego ikad prije da je metoda nenasilnog otpora najmoćnije oružje koje potlačeni mogu koristiti u svojoj borbi za pravdu i ljudsko dostojanstvo." Njegovi govori ujediniće crnce i započeti pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada pa nadalje rasisti će ga obasipati uvredljivim i prijetećim pismima, redaće se anonimni telefonski pozivi. Baciće mu bombu u kuću, ali samo zahvaljujući sreći njegova će porodica preživjeti. U svom bijesu rasisti će čak spaliti crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno policija će više puta bezrazložno pritvarati Matina. U januaru 1957. osnovana je Konferencija južnačkog hrišćanskog vodstva (SCLC), a Martin je proglašen predsjednikom. Godinu dana kasnije (1958.) u New Yorku na promociji svoje knjige "Korak prema slobodi" jedna duševno oboljela srednjovječna crkinja zarila mu je nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine podnosi ostavku u Baptističkoj crkvi avenije Dexter te s porodicom seli u Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi.

Predvodio je 1963. Marš na Washington kada je u američkoj prijestonici održao svoj čuveni govor "Imam san" ("I Have a Dream"). Tim govorom je pobudio zanimanje javnosti za svoj rad, a sebe je predstavio kao jednog od najvećih govornika u svjetskoj istoriji. U oktobru 1964. prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4. aprila 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu (Tennessee). Kada je ubijen imao je 39 godina. Njegovoj sahrani prisustvovalo je preko 100 hiljada ljudi koji su mu došli odati posljednju počast. Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme Napokon slobodan: "Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last" ("Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan").

U decembru 1999. završena je građanska parnica u kojoj je porodica King tužila Lloyda Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi odakle je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King Junior nije bio žrtva samotnog ubojice Jamesa Earla Raya, kako se do tada tvrdilo, nego žrtva šire zavjere. Porota je odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara koliko je tražila porodica King od Jowersa. Kasnije je Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz New Orleansa. Advokat Kingovih izjavio je da nije samo mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili moćni ljudi iz vrha vlasti.

Lutheru je posthumno dodijeljenja Predsjednička medalja slobode (1977.) i Kongresna zlatna medalja (2004.). O njegovoj važnosti za američko društvo govori i podataka da je 1986. utemeljen praznik Dan Martina Luthera koji se slavi na njegov rođendan 15. januara.

nazad na vrh stranice