Pojava impresionizma se podudara sa  prihvatanjem NJutnovog otkrica spektra i njegovog zakljucka da je bijela svjetlost sastavljena od boja. Bilo je potrebno sto pedeset godina da jedno naucno saznanje postane dio opsteg iskustva. Impresionisticka slika je impresija-rezultat neposrednih vizuelnih utisaka o suncevoj svjetlosti i predmetima obasjanim njome. Odbljesci svjetlosti na vodi, snijeg, nebo sa oblacima, plast sijena ili lokvanji na vodi bili su povod za nastajanje impresionisticke slike. Posljedica slikanja svjetlosti izvan ateljea je rastocenost i dematerijalizacija oblika, spontan namaz, koji se kroz vidljivi trag cetkice, osamostaljuje kao vrijednost po sebi.

Saznanje da je svjetlost sastavljena od boja, da u njoj nema bijele i crne, vec samo toplih i hladnih boja kojima je moguce izraziti svjetlost i sjenku, naislo je na punu primjenu u slikarstvu impresionista.