Romantični planet

   Dok je većina astronomskih kolega Jacka Hartunga suglasna da je njegovo tumačenje Gervaseove « čudesne pojave « vjerovatno tačno, u pogledu pojave koju je poslije podne 26. marta 1859. uočio francuski seoski ljekar Lescarbault takva jednodušnost ne postoji.

   Lescarbault, koji je imao praksu u seocetu Orgeresu, oko stotinu kilometara od Pariza, bio je ravan astronom amater pa je na svojoj kući izgradio mali opservatorij. Tog martovskog poslijepodneva 1859. ukrao je nekoliko minuta od posla da bi posmatrao Sunce. Dok ga je gledao kroz teleskop, opazio je nadaleko gornjega lijevoga ruba Sunčeva diska tačku koja se polagano spuštala. Gledao je opčinjen, budući da je kao iskusan astronom znao da je tačka nipošto nije Sunčeva pjega. Na žalost, ubrzo su ga pozvali da pregleda jednog bolesnika. Međutim, kad se vratio tačka je još bila tamo i polagano se pomicala niza Sunce. Lescarbault ju je posmatrao nekoliko sati, dok nije nestala.

   Tek je u septembru ljekar shvatio da je to što je vidio moždaastronomsko otkriće senzacionalnog značenja; tada je, naime, ugledni francuski astronom, Urbain Jean Joseph Leverrier objevio teoriju o tome zašto se planet Merkur ne ponaša onako kako je to predvidio Sir Isaak Newton; nešto ga je, čini se, ometalo dok je kružio nebom. Leverrier je tvrdio da Merkur ometa nepoznato tijelo koje leži između njega i Sunca. Ta se teorija nije mogla tek tako odbaciti, jer je Leverrier trinaest godina prije bio predvidio položaj planeta Neptuna, a ti su njegovi proračuni doveli do otkrića Neptuna.

   Kada je doktor Lescrarbault čuo za Leverrierovu teoriju, shvatio je da je crna tačka koju je proteklog septembra vidio kako putuje površinom Sunca možda upravo je to tijelo koje ometa Merkur. U svojoj je naivnosti, obavijestio slavnog astronoma o onom što je bio vidio, i to do u tatančine. Objasnio je da dotad o tome što je opazio nije htio nikome govoriti zato što nije uspio ponovo vidjeti istu pojavu kako bi potvrdio da je prvotno opaženje bilo tačno.

   Leverrier je odmah krenuo iz Pariza, da ispita doktora. Kada je od najbliže željezničke stanice, nakon 19 kilometara pješačenja, stigao do kuće doktora Lescarbaulta, Leverrier kojeg je neko opisao « najneuljudnijeg čovjeka u istoriji «, već je kipio od bijesa. Susret koji se zatim odigrao slikovito je opisan u jednom astronomskom priručniku 1z 19. vijeka:

   « Stigavši do kuće skromna i suzdržljiva doktora, Leverrier se nije ni predstavio nego je naprečac i nasrtljivim glasom počeo: Vi, gospodine, dakle, tvrdite da ste opazili međumerkurski planetu; počinili ste težak propust što ste svoje opaženje tajili 9 mjeseci. Upozoravam vas da sam došao ovamo kakao bih ocjenio vaše namjere i dokazao da set bili nečasni ili prevareni. Doktor je tada objasnio šta je vidio i do u pojedinosti opisao svoje otkriće. Spomenuo je grub način koji je primenio da bi utvrdio vrijeme pravog kontakta, a astronom je upitao kakvim se kronometrom služio. Prirodno, osupnuo se kada je doktor izvukao golem starinski sat sa običnim kazaljkama; iako vjeran pratioc na obilascima bolesnika, taj bi sat teško mogla biti zadovoljavajuća kvalifikacija za izvođenje tako osjetljivog pokusa. Posljedica: Leverrier, očito zaključivši da čitav slučaj podvala ili zabuna, uskliknuo je malo prijaznije: Što, stom starom urom koja pokazuje samo minute usuđujete se govoriti o ocjenjivanju sekund? Moje su sumlje već i previše dobro osnovane. Na ovomu je Lescarbault odgovorio da iam klatno kojim je brojao sekunde. Izvukao ga je i pokazalo se da se ono sastoji od kugle od bjelokosti privezane o svilenu nit. Objesnio je nit o ekser i zanjihao a sat je pokazaoi da klatno gotovo tačno otkucava sekunde. Leverrier se potom čudio kako je utvrdio broj sekundi kada nema ničeg što bi ih bilježilo, a Lescarbault je izjavio da to nije nilamo teško, jer je navikao « pipati bila i brojiti otkucaje «, pa može sa lakoćom jednak postupak primjeniti na klatno.»

   I tako se ispitivanje nastvilo: doktor je donio svoj teleskop na pregled, zajedno sa originalnom bilješkom o pojavi, sada « prekritom mašću i laudanumom «. Što više, dr Lestarbault je proračunao o udaljenosti planeta od Sunca i ispisao na dasci; naime, kako mu je manjkalo papira, Lescarbault je običavao svoje račune bilježiti na dasci i poslije ih je uklanjao blanjanjem da bi načinio mjesto za nove. Naposlijetku je Leverrier saznao omno što je želio i vratio se u Pariz da objavi otkriće.

   Kako se moglo pretpostaviti, ono je izazivalo u svijetu senzaciju i astronomi su željno čekali priliku da na svoje oči vide novi planet, koji je Leverrier okrstio Vulkanom. Tako su, između 29. septembra i 7. oktobra 1860, gotovo godinu dana nakon Lescarbaultova opažanja, teleskopi svijeta bili nepresano upereni u Sunce, u jalovoj nadi da će se Vulkan pojaviti kako je to bilo predviđeno astronomskim proračunima.

   Profesionalni astronomi osjećali su se neugodno; neki su javno izrazili sumnju da Vulkan uopšte postoji. Uprkos tome, Leverrier je i dalje izrađivao tačne proračune o planetu koji sam nije vidio.

Otkrivena površina planete na kojoj su udubljenja u obliku srca, dobila je naziv Vulkan! Ova planeta može se bez problema posmatrati sa crvene planete ili Marsa!