Sociološko istrazivanje na temu sekte

Opasnost sekti:          

     Procjena koju neka sekta predstavlja po društvo, zavisi od sekte do sekte. Skoro sve sekte imaju paravane koji im služe da se maskiraju. One često organizuju humanitarne akcije u sukobom zahvaćenim oblastima. Tako se često u paketu hrane i osnovnih higijenskih potrebština nađe zgodno ostavljena literatura, koja treba da „utješi“ ratom potrešene osobe. Često se bore i za prava žena i veće slobode što im opet omogućuje lakši pristup ciljanoj grupi.  Mnoge sekte isključuju članove iz njihovih prijašnjih života što dovodi do razdora u porodicama i sukoba članova sa njihovim prijateljima. Jedan od pokazatelja opasnosti sekte jest mogućnost izlaska iz nje. Što je iz sekte teže izaći, to je ta sekta opasnija. Uz to,naročito štetne grupe možemo prepoznati ako ima vođu koji drži svu moć u svojim rukama, ako je sloboda sljedbenika jako ograničena i njihov život kontrolisan,  te ako sektu finansiraju njeni članovi, a zatim vođa ta sredstva upotrebljava u svoju korist.   Jehovini svjedoci, scijentologija, transcedentalna meditacija i Nova Akropola su kritikovane i smatrane opasnima zbog autoritetizma, hijerarhijske uređenosti, prinude i kontrole koju vrše nad svojim članovima.

Kontrola pojedinca:

Jedna od najopasnijih strana sekti jeste kontrola pojedinca i mali stepen sloboda koji mu sekta ostavlja. Nakon pristupa u sektu, novi član mora prihvatitit pravila koja nameće ta sekta, isključujući svaki drugi vjerski, moralni i društveni propis. Članovi sekte su obično pripadnici nižih društvenih slojeva, sa slabim obrazovanjem, kao i oni koji nisu vaspitani u hrišćanskom duhu. Posebno opasne sekte se služe specifičnim pristupom budućim članovima po kojem ih možemo prepoznati. Obično odabiru osobu koja je izgubljena, ranjiva, depresivna i tada joj svojim programom nude izlazak iz krize, ostvarenje unutarašnjeg mira i sretan život. Svojom srdačnošću privuku žrtvu i počinju sa njom manipulisati. Sekte intenzivno posmatraju ponašanje pojedinca i uočavaju njegove slabosti, čime im je omogućeno kontrolisati svaku njegovu misao . Među članovima obično vlada čvrsta povezanost upravo zbog osjećaja izolovanosti i odbačenosti od ostalog društva. Oni pridaju izuzetnu važnost onome što smatraju kao moralno ispravan način života.
Sekta nadzire sve svoje vjernike i kažnjava one koji se ne pridržavaju svojih obaveza. Vodje lokalnih grupa često idu u kućne posjete ostalim članovima. Sektama prevladava elitizam, to jest uvjerenje da pripada “eliti koju je Bog odabrao” i da, kao takva, jedina ima ispravne teze i može spoznati istinu. Adventistička crkva ima učenje prema kojem nijedan član drugih crkava i religija ne može doći do spašenja, nego su ti ljudi osuđeni na pakao. Učenje sekti je često spoj raznih vjerovanja iz drugih religija. Dakle sekte uzimaju iz raznih vjerovanja ono što im odgovara.

Novi zakoni za suzbijanje sekti:

            Evropski parlament doneo je Rezoluciju o sektama. U tački 9. tog dokumenta navodi se da odredjene sekte, čije se organizacione strukture ne ograničavaju na pojedine države i koje deluju na teritoriji čitave Evropske unije, stalno narušavaju prava čoveka i čine kriminalne postupke: surovo postupanje sa ljudima, seksualno zlostavljanje, nezakonito lišavanje slobode, trgovina ljudima, podstrekivanje na nasilje, širenje rasističkih pogleda... Francuska skupština je donela krivični zakon koji je uznemirio Ameriku stavom da su sekte "trojanski konj u Evropi", s obzirom da 95 posto sekti dolazi sa one strane "bare". Francuska je vrlo oštro odbacila prigovor SAD da se donetim zakonom ugrožavaju ljudske slobode i slobode verskih izražavanja, i tvrdila obrnuto - da se njihovim delovanjem suzbija i ograničava sloboda i pravo čak i na veru i život. Zakonom se, u suštini, reguliše ponašanje sekti, posebno sankcioniše sektni kriminal. Medju vrlo rigoroznim odredbama jesu i one kojima se predvidja kazna od tri godine zatvora i velika novčana kazna za mentalnu manipulaciju "bilo maloletnika, bilo ličnosti sa posebnom ranljivošću zbog godina starosti, bolesti, opšte slabosti, psihičke ili fizičke oštećenosti" kojom se izaziva fizička i psihološka zavisnost, pa i samoubistvo zbog tehnika koje primenjuje neki član sekte. Ukoliko je povredu ličnosti naneo vodja sekte ili neko od najodgovornijih, kazna je pet godina zatvora i milion eura.

 Kako pomoći osobi da napusti sektu?

Sekte pojedinca često izoluju od porodice. U tom slučaju, ključno je da njegova rodbina i prijatelji preduzmu sve kako bi ga uvjerili u opasnost grupe u kojoj se našao. Kao prvo, preporučljivo je pronaći razloge zbog kojih je osoba pristupila u neku sektu (obično je u pitanju nezadovoljstvo ili nesigurnost). Ako se ta osoba uspije iščupati iz „kandži“ sekte, potrebno joj je pružiti sigurnost, ljubav, potporu, dati do znanja da je porodica spremna na ustupke, da se želi pomoći i biti strpljivija. Osoba koja je nedavno napustila sektu u lošem je stanju i ima simptome koji se pojavljuju kod teških ovisnika. Stoga joj treba pomoći da se prilagodi i živi samostalno jer se nakon izlaska boji povratka u stvarni život. Korisno je saslušati ju i pronaći nešto pozitivno u iskustvu koje je ponijela sa sobom iz sekte. Taj se proces naziva rekonstrukcija. Neki zagovaraju i „deprogramiranje“, dakle da se pojedinca preusmjeri i vrati u prvotno stanje, ali tim postupkom moguće je lišiti ga individualnosti. Porodica nije jedina koja se bori protiv totalitarnih sekti. Još od njihovih početaka Crkva je upozoravala na štetne posljedice koje uzrokuju, a od 1970-tih i država se pridružila upozorenjima. Crkva nastoji zaštititi svoje vjernike pa često napominje društvo da se pobrine za sigurnost građana. Njen je utjecaj oslabio tijekom istorije tako da su današnji zakoni protiv sekti blaži . Država pokušava pomoći u borbi protiv sekti, međutim, nalazi se pred ozbiljnim poteškoćama zato što ne može zabraniti rad neke sekte ako nije prekršila zakon, jer se time narušava princip slobode.