Njegos se nije redovno skolovao,niti je prosao kroz vise skole.Kod bokeljskih kaludjera se ucio samo osnovnoj pismenosti.Kasnije mu je ucitelj bio Sima Milutinovic,koji ni sam nije prosao kroz redovne skole.On je kod Njegosa razvio ljubav prema narodnoj poeziji,ukazivao mu na njene ljepote i podsticao ga na pisanje.On ga je vjerovatno upucivao u mitologiju i klasicnu starinu uopste.Mitoloski rjecnik,naklonost prema arhaizmima i novim rijecima,Njegos je primio od Milutinovica.Na Njegosa je uticao i Lukijan Musicki,koji je 1830-ih godina imao glas velikog pjesnika.Klasicnu grcku poeziju citao je na ruskom a jedan dio "Ilijade" je preveo sa ruskog na srpski jezik,u narodnom desetercu.Njegos je bio pod uticajem antickog klasicizma,posredno i vise formalno,skoro iskljucivo u rjecniku.

Ukoliko je vise pjevao i produbljivao svoju licnost,utoliko se sve vise oslobadjao tog uticaja.Njegovo najbolje djelo,Gorski vijenac,uzvisenom dikcijom i oblikom podsjeca na grcku tragediju;pa ipak,djelo je u potpunosti samostalno i kao neposredan proizvod narodnog duha i jezika.Pored ruskog,Njegos je poznavao francuski i italijanski,i na tim jezicima citao najvece pjesnike i mislioce.

Njegos je poceo da pise jos kao djecak.To su bile kratke i beznacajne pjesme,sasvim u duhu narodne poezije,cesto ispjevane uz gusle.Sima Milutinovic je u svoju zbirku narodnih pjesama unio pet za koje tvrdi da su Njegoseve.Docnije,1834.godine,objavio je dvije zbircice pjesama,gdje ima i nekoliko pjesama u kojima se vec nazire genijalni pjesnik Luce mikrokozme i Gorskog vijenca.Medju pjesmama u kojima preovladava dubok misaoni lirizam,narocito se isticu: "Crnogorac k svemogucem Bogu","Vjerni sin noci pjeva pohvalu mislima" i "Oda Suncu".Ostale pjesme pjevaju savremena crnogorska junastva i ispjevane su sasvim u duhu narodne pjesme.Njegos je,u vrijeme neprekidnih bojeva s Turcima,zaneseno volio narodne pjesme,skupljao ih i sam stvarao nove.Pored pjesama u pomenutim zbirkama,stampao je kasnije i dva kraca spjeva u istom duhu i razmjeru: "Kula Djurisica" i "Cardak Aleksica".

Godine 1854. je objavljena "Slobodijada",epski spjev u deset pjevanja,u kojem se slave crnogorske pobjede nad Turcima i Francuzima.Njegos je htio posvetiti svoju "Slobodijadu" prijestolonasljedniku Aleksandru,ali to mu nije bilo dozvoljeno,posto je ruska cenzura dala nepovoljan sud o vladicinom djelu.Vuk Karadzic je smatrao da je i druge pjesme o novim bojevima crnogorskim ispjevao upravo Njegos.On je radio i na prikupljanju narodnih pjesama i izdao ih u zbirci "Ogledalo srpsko".Po savremenim listovima i casopisima izasao je znatan broj njegovih kracih pjesama,prirodnog i moralnog karaktera,kao i veliki broj oda i poslanica.

Njegos je poceo skromno,podrazavajuci narodnu poeziju ili ucenu i objektivnu savremenu liriku,kakvu je prije njega pisao Lukijan Musicki i njegovi sljedbenici.On se sve vise razvijao,istina postepeno,ali snazno i sigurno.Citanjem i razmisljanjem,on je ulazio u sve teze moralne i filozofske probleme,sve dublje i potpunije uoblicavao svoje umjetnicko izrazavanje i posljednjih sedam godina zivota stvorio tri svoja glavna djela: "Luca mikrokozma","Gorski vijenac" i "Lazni car Scepan Mali".

                                          Pocetna  Prethodna  Sledeca