IVO ANDRIC

Pocetna Biografija Djela Na Drini cuprija Ex Ponto Prokleta avlija Galerija Kviz
Biografija
Djela
Na Drini cuprija
Ex Ponto
Prokleta avlija
Galerija
Kviz

Prokleta Avlija je djelo Ive Andrića koje predstavlja izuzetnu kritiku vlasti uopće, pa tako i Osmanske. Prikazan je položaj intelektualca u društvu koje ga odbacuje.
Kratki roman "Prokleta avlija", čije pisanje je Andrić započeo između Prvog i Drugog svjetskog rata, a dovršio ga i objavio 1954. godine, smatra se piščevim remek-djelom. Komponovan je narativnim postupkom "upričavanja priče" (prstenasta, okvirna strktura). Ima više pripovjedača koji jedan od drugoga preuzimaju kazivačku poziciju. Pripovijedanje u ovom romanu može se predstaviti i slikom koncentričnih krugova koji se skupljaju do samog jezgra priče.
Kao i svi drugi Andrićevi romani, izuzimajući Gospođicu, i Prokleta avlija okrenuta je historiji, ali na drukčiji način od Višegradske, Travničke i Sarajevske hronike. Roman je ispripovijedan smirenim, nepristrasnim tonom, kojim se odmjereno i sugestivno teži objektivizaciji, kako je to kod Andrića već običaj i pravilo.
Do centralne, historijske priče iz 11. vijeka o tragičnoj sudbini Džem-sultana, Andrić nas dovodi posredno. O Džem-sultanu pripovijeda mladi polu-Turčin Ćamil, koji u njemu vidi svog sudbinskog srodnika i preteču. O Ćamilu pripoveda prestravljeni Jevrejin Haim, a svi oni su samo uspomena fra Petra na dane provedene u stambolskom zatvoru, "Prokletoj avliji". A tu uspomenu, opet, grli luk sjećanja bezimenog mladića (pisca), koji, gledajući u zimski dan na fra-Petrov grob, vraća u sebi cijeli tok priče.
Svi protagonisti "Proklete avlije", ma koliko različiti, čuvaju u sebi iskustvo sužnja, pa i svijet, makar i nesvjesno, osjećaju kao ograničen, tjeskoban prostor. Kao da je samo postojanje tamnovanje. (Naslov romana simbolički je ključ čitanja.) Uskomešanost zatvora u koji se sliva zli talog imperije koja je prešla svoj vrhunac, ali gdje, igrom slučaja, zalutaju i ljudi koji su samo drukčiji od ostalih, postaje neka vrsta zamjene za svijet on traje u vremenu i ne obazire se na pojedinačne ljudske sudbine koje ga tvore. „Svi su sporedni i nevažni“ zapisuje Andrić. „Avlija živi sama za sebe, sa stotinu promijena, i uvijek ista.“