Gilgameš
Kritika djela
Rasprava
Esej
![www.znanje.org Home page](../../../../../zorg_znak_white.gif)
|
Sve
ima svoj početak i kraj.
( Otkad su dani započeli, ništa
nije trajno. ) Prihvatiti ovu misao kao logičnu i neopovrgnutu,
je gotovo nemoguće za jedno tako svijesno biće kao što je
čovjek. Čim malo sazrije, jedno od njegovih prvih razmisljanja,
jeste razmišljanje o nirvani, o smrti. To ga ni slučajno ne može
zaobići, niti on to može zaobići. Smrt je nešto što se utaborilo
u čovjekov um i sad on pati od te njene nepodnošljive blizine.
Čovjek bi je možda i mogao podnijeti, da ona nije vremenom prerasla
u demona od kojeg ti se cijedi strah iz kostiju.. Zašto je to moralo
dobiti takve i tolike razmjere, da li su to neke kaznene mjere koje
su se morale sprovesti? ( Nema odgovora. ) Desilo se to što se
desilo, ali to ne znači da se taj događaj mora i dalje odvijati,
da se njegov sadržaj ne može promijeniti. Slabići smo mi za takvo
nešto, prezamo od promjena i to nas ukopava. Daleko je ljepše bivstvovati
u životu, a za smrt će biti vremena, doći će red i na
nju.. Naravno da smrt ne treba potpuno izbrisati, već ostaviti
tek toliku misao o njoj da se zna da postoji i da je to naša poslednja
kolijevka u koju ćemo leći. Smanjiti strahove, pojačajti
pozitivna osjećanja - to treba da bude propaganda ljudskih srca.
Živjeti život, a u isto vrijeme tako korijeniti misliti o smrti i nestajanju,
vraćanju u ono prvobitno, vraćanje u prah, može odvesti čovjeka
u bespuće. Zašto ne bi uživali u životu takvom kakav je, objeručke
prihvatiti i dobro i zlo, pa neka oni odluče da li će se tu,
u našim bićima, zadržati ili odletjeti istog trenutka? ( Život
je lijep kad se živjeti zna, zato uzmi sve što ti život da. )
. Prah si bio i prah ćeš postati - je misao koja ne treba da pobuđuje
strah, već to treba da shvatimo kao neminovnu sudbinu, pred kojom
nema svrhe, a i ne treba bježati, jer se zna da čovjeku nije određen
vječni život - tako je zapisano, a pravila se na ovoj planeti ne
mijenjaju.
|