ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE

Odlukama Berlinskog kongresa, austrougarska vlast je 31. jula 1878. godine i u Banjaluci zamijenila tursku. Novi okupatori su ostavili vidne tragove u teritorijalnom širenju i civilizacijskim promjenama u našem gradu. Za nepunih 40 godina, Banjaluka se oporavila od turskog konzervatizma i postala veliki industrijsko-zanatski centar. Tada je počeo period industrijalizacije, ali  i eksploatacije sirovina iz Banjaluke.
Takođe, došlo je do reforme privrede, saobraćaja, prosvjete, pravosuđa i svih drugih oblasti života.
Austrijanci su teritorijalno proširili grad sjeverno od Crkvene, na lijevoj strani Vrbasa, na mjestu gdje su bile glavne saobraćajnice i najviše ravnog terena za širenje grada.

Zasigurno najveći spomenik tog vremena jeste Gospodska ulica (Herrengasse), koja je svoj izgled očuvala i do danas. Na samom početku Gospodske ulice bila je "Albanija", kuća najpoznatijeg banjalučkog trgovca Tome Radulovića. Izgrađen je i Carski drum (Kaisterstrasse), čije aleje i danas krase naš grad (za vrijeme austrougarske okupacije zasađeno je 4714 stabala u drvoredima i parkovima).
Ne smijemo zaboraviti ni Stari most na Vrbasu, hotel "Bosnu", Realku, "Crnu kuću", "Crvenu kuću", dvije željezničke stanice ("Grad" i "Predgrađe"), kafe "Balkan" i mnoge druge velelepne građevine, koje su Banjaluku uvrstile u red evropskih gradova tog vremena.

Banjaluka i Banjalučani austrougarsku vladavinu najviše pamte po otvaranju velikog broja škola, kulturnih ustanova i preduzeća. Takođe, osnovano je i prvo srpsko pjevačko društvo - SPD "Jedinstvo", koje postoji i danas. Broj stanovnika raste, bude se nacionalni i prosvetiteljski pokreti.

Međutim, rastu nezadovoljstvo naroda okupatorom i želja za slobodom, pa novi vijek i našem gradu donosi radničke štrajkove i nacionalne pokrete; tako da vlast Austrijanaca, a samim tim i njihova djelatnost, sve više slabi. Ovu situaciju u svojim djelima je najbolje opisao Petar Kočić.

© Maja Tomaševic