BITKA 1737. GODINE

Austrijanci su oduvijek imali ambicije da pokore veći dio Balkanskog poluostrva. Banjaluka im je bila posebno zanimljiva, jer se nalazila samo stotinjak kilometara od njihove granice. U XVII vijeku ratovi sa Turskom su bili učestali, pa manje bitke nisu zaobišle ni Banjaluku. Najpoznatija od njih bila je ona u Gornjem šeheru 1688. godine, kada je najveći dio ovog naselja spaljen i porušen. Naime, Austrijanci su, uvidjevši da ne mogu osvojiti ovaj dio grada, rušili i palili sve za sobom.

U XVIII vijeku, za vrijeme cara Karla VI (1711 - 1714), u Banjaluci se desila naveća bitka, zvana boj pod Banjalukom. 1737. godine, 4. avgusta, austrijski general Hildburghausen je sa oko 20000 vojnika upao u Banjaluku. Bitka se vodila u glavnom na Kastelu, ali ugrožena je bila čitava Banjaluka. Ova bitka bila je od ogromnog značaja, ne samo za Banjaluku, već i čitavu Bosnu, kao i za dva carstva koja su se oko nje borila. Tadašnji bosanski namjesnik Ali-paša Hekimoglu ipak je uspio odbraniti Banjaluku, koja će u sastavu Turske ostati još preko 150 godina.
U ovom periodu, Banjaluku nisu napadali samo Austrijanci. Ni priroda joj baš nije bila naklonjena. Zapamćene su tri velike epidemije kuge i isto toliko požara. Drugi nalet kuge, 1732. godine, odnio je nekoliko hiljada života. Prvi put, kuga je harala 1690. godine, a posljednji početkom XIX vijeka. Pored navedenih austrijskih napada, Banjaluka je gorila još 1724, 1869. i 1878. godine.

Ipak, razvoj Banjaluke najviše je omelo to što je 1637. godine prestala da bude centar pašaluka. Tu funkciju preuzelo je Sarajevo, a Banjaluka je izgubila pravo da se takmiči u kategoriji najrazvijenijih gradova tog vremena i podneblja.

© Maja Tomaševic