Genetski modifikovani organizmi |
|||||||
|
Kako se ideja o genetskoj modifikaciji razvijala? Genetika je nauka koja je počela da se razvija kao samostalna naučna disciplina sredinom XIX veka, zahvaljujući eksperimentima sveštenika Gregora Mendela iz Brna (Moravska). Mendel je 1865, ukrštajući razne sorte graška (Pisum sativum), postavio osnovne zakonitosti u nasleđivanju osobina. On je predpostavio da postoje jedinice naslednosti, koje se prenose iz generacije u generaciju. Nekako u isto vreme (1869), Belgijanac F.Mišer nesvesno je izolovao DNK (dezoksiribonukleinsku kiselinu) radeći eksperimente u kuhinji vlastelinskog dvorca u Tibingenu (Virtemberg). Ova dva otkrića, koja su u to vreme prošla nezapaženo, postavila su temelje genetike kao moderne nauke u XX veku.
Već 1902. Bejtson uvodi naziv »gen« za
naslednu jedinicu koja utiče na pojavljivanje i razvoj osobine
organizma. Tridesetak godina kasnije (1927),
koristeći vinsku mušicu (Drosophila melanogaster), Miler otkriva
da X-zraci mogu da izazovu promene u naslednom materijalu, koje se
prenose na potomstvo, tzv. Mutacije. Tokom 1941. Bidl i Tejtum,
eksperimentišući sa gljivom Neurospora crassa, doprinose postavljanju
teorije »jedan gen - jedan enzim«. Ova teorija, malo modifikovana, važi
i danas. Barbara MekKlintok, radeći na kukuruzu (Zey mays), 1950.
dokazuje postojanje pokretnih naslednih elemenata, transpozona. Dve
godine kasnije, Lederberg i Zinder otkrivaju transdukciju, prenos
genetičkog materijala putem virusa. Te 1952. Herši i Marta Čejz dokazuju
da je DNK nosilac naslednih osobina, koristeći bakteriju Escherichia
coli i virus T2 bakteriofag. I tada, 28. februara 1953. ulazeći u pab
»Orao« u Kembridžu, Frensis Krik je objavio: »Otkrili smo tajnu
života!«. On i Džejms Votson su upravo to i uradili otkrivši strukturu dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). Ovo je bio prelomni trenutak u razvoju genetike i kamen temeljac razvoja molekularne genetike, koja će posle nekoliko decenija dovesti do stvaranja genetički modifikovanih organizama. 1962. godine Votson i Krik su dobili Nobelovu nagradu za ovo otkriće.
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |