|
|
|
Futurizam je
između ostalog i pokret s početka 20. vijeka talijanskog
slikarstva i skulpture. Pokrenut je od književnog
manifesta kojeg je napisao Fillippo Marinetti. Manifest je izdan
u francuskim novinama Le Figaro 1909. godine. On kaže da klasična
umjetnost nije niti malo ljepša od automobila i da bi umjetnost trebala
slaviti agresivnost brzine i rata. Slikari predvođeni
Umbertom Bocconijem
pišu tehnički manifest koji prihvaća Marinettijeve ideje u
slikarstvu. Bocconi i njegove kolege
Giacomo
Balla, Carlo Carra,
Gino Severini i
Luigi Russolo prikazuju
senzaciju pokreta i upotrebljavaju riječ dinamizam kako bi opisali odnos
između objekta u pokretu i njegovog okruženja, kao sto je jureći
automobil na cesti koji ostavlja vibracije koje čine podrhtavanje
okolnih građevina.
Sa zadatkom prikazivanja pokreta mašina i ljudske figure, futuristi se
služe tehnikama francuskog kubizma, prelaze u apstrakciju pokušavajući
prikazati zvukove građevinskog područja.
U drugom manifestu 1912.
god. Boccioni aplicira futurističke doktrine za 3D skulpturu,
sugerišući da bi rad umjetnosti mogao biti pokrenut mašinom i da bi
rad mogao biti svakodnevni objekt. Njegova ideja koju nije poživio u
praksi je kasnije izvedena u Kinetičkoj umjetnosti i u kolažu, asamblažu
Pabla Picassa i Duchampa. Futurizam gubi utjecaj kada 1915. god. mnogi
od njegovih umjetnika odlaze u rat. Smrt Bocconija 1916. god. deprimira
futuriste. Teorija nalazi ostvarenje u arhitekturi, Antonio Sant' Elia
koji dizajnira futuristički grad i tehničke instalacije. Nastojanja
futurizma su uklopljena u druge pokrete kao što su
Art Deco, vorticizam, Dadaizam.
|
