Vladimir Majakovski,
pjesnik, dramatičar, pisac filmskih scenarija, slikar,
redatelj i glumac i najvažniji ruski
futurist,
rodio se 19. jula 1893. u Gruziji, u selu
Bagdadi, nedaleko od Kutaisija, u obitelji šumara. Bio
je jedan od najaktivnijih i najpoznatijih sudionika
pokreta ruske avangarde, koja je željela promijeniti ne
samo ruski estetski kontekst, već i onaj izvanestetski,
pa prema tome i društvo. Pohađao
je slikarsku školu, bio je zatvoren zbog socijalističke
agitacije, oduševljeno prihavatio
Oktobarsku revoluciju
i stavio u njenu službu svoj pjesnički i slikarski
talent. Pjesnički rad počeo je kao futurist, stojeći
ujedno na čelu toga pokreta. Nastojao je stvoriti novu
poeziju koja bi odgovarala urbanom, a zatim i
revolucionarnom razdoblju povijesti
Rusije
i čovječanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske
riječi, namjerno grube antiestetizme, stvara vlastite
kovanice, slući se vrlo često igrom riječi, dotada
nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole.
Razbija tradicionalnu ritmičku
strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "stepenasti"
stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pjesnika
što se izravno obraća velikom auditoriju. Smisao takve
poezije odvodi ga izravno na revolucionarnu tribinu,
miting.
Majakovski se bitno razlikuje od prethodnika simbolista.
U lirskim spjevovima Oblak u
pantalonama, Flauta-kičma, Rat i mir i Čovjek,
Majakovski u obliku monologa oslikava svoje zahtjeve.
Doživjevši Oktobarsku revoluciju kao najplodonosniji
izraz težnji za oslobađanjem čovjeka od društvenih
stega, postaje svjesnim promicateljem njezinih ideja,
smjelim i strastvenim agitatorom. Takvi su spjevovi
Lijevi marš i 150.000.000 te scensko djelo o biblijskim
motivima Misterija buffo pisano u žanru masovnog
spektakla.
Pisao je i dramolete za Studio, kazališne satire, no kao
najbolji satiričar pokazuje se u Stjenici (u kojoj
ismijava radnika-malograđanina) i Hladnom tušu, gdje se
narugao sovjetskoj birokratiji. Smatrao je svaki
književni oblik jednako vrijednim, pa i plakate za
sovjetska poduzeća i novinske pjesme - feljtone o
dolasku nove civilizacije. Međutim, svojom osobnom
žrtvom, među prvima je upozorio na neostvarljivost ideje
o civilizaciji po Staljinovu modelu.
Drastično je prekinuo svoj život u tom okruženju,
počinivši samoubojstvo 14. aprila 1930., naznačivši time
i nagli kraj ruske avangarde.