EDUAR MANE

Édouard Manet (Pariz, 23. sijecnja 1832. - Pariz, 30. travnja 1883.), francuski slikar i graficar, realist i impresionist; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti.

Roden je u Parizu, kao sin visokog zvanicnika francuske vlade, u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u Louvre, te ohrabrio da se pocne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je ucenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u Louvreu, a na putovanjima kroz Njemacku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar Frans Hals i španjolski Diego Velázquez i Francisco Goya. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u realizmu, a to su bili prosjaci, pjevaci, cigani, ljudi u kaficima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realisticnom tretmanu svojih motiva.

Proslavio se slikama Olimpija i Dorucak u travi, koje su nakon prvog izlaganja u javnosti pocetkom druge polovice 19. stoljeca svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. Dorucak na travi prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedecem položaju u društvu dva obucena muškarca, što je trenutacno privuklo ogromnu pažnju, ali je doslovno bilo diskreditirano od kritike. Manet biva proglašen vodom od strane mladih umetnika, i postaje središnja figura u sporu izmedu akadememizamakademskog slikarstva s jedne, i buntovnicke umjetnicke grupe slikara, s druge strane. Manet ipak postaje priznat od strane zvanicnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene zasnovan na Tizianovom prikazu Venere. Ova slika ponovo izaziva veliku pozornost, i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“.

Francuski pisac Emil Zola je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom francusko-pruskog rata. Po povratku pada pod utjecaj impresionista, pa najvecu pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima Degasom, Monetom, Renoirom, Sisleyem, Cézanneom, te Pissarrom, ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajednickim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viden kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu. Umjetnicko priznanje dobiva tek u kasnim godinama, kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je u Salonu 1882. god. i njegov stari prijatelj, koji je u to vreme bio ministar Primijenjenih umjetnosti, dodelio mu je Orden legije casti.

Manet je umro u Parizu 30. travnja 1883. godine, ostavivši pored mnogobrojnih akvarela i pastela, 420 ulja na platnu. >>