BOJKOT AUTOBUSA MONTGOMERIJA

DEVETERO IZ LITTLE ROCKA

PUTNICI  SLOBODE

MARŠ NA WASHINGTON

"JA IMAM SAN"

Prošlo je samo malo više od pola vijeka otkako je jedna srednja škola u mjestu Little Rock u saveznoj američkoj državi Arkansas postala ključno mjesto borbe za građanska prava u SAD-u. Usprkos predrasudama i neprijateljskom raspoloženju okupljenih bjelačkih protestanata, devetero studenata crnaca je 25. je septembra 1957. godine pošlo u školu koju su do tada mogli pohađati jedino bijelci. Inače, ovih devetero hrabrih učenika je dobrovoljno prešlo iz svoje škole - u kojoj su se obrazovali samo crnci – u srednju školu Central, koja je glasila kao jedna od najboljih u zemlji. Kao uzorni učenici, svi su se oni nadali boljem obrazovanju i prilici za upis na fakultet. Tri godine prije, Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je da je rasna segregacija u javnim školama protivna američkom ustavu. U Little Rocku je integracija u srednjim školama trebala nastupiti tek u septembru 1957. godine. No, samo nekoliko sedmica prije početka školske nastave, guverner države Arkansas naredio je Nacionalnoj gardi da ne dozvoli da devetorica crnačkih učenika uđu u školu. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower je na to reagovao slanjem redovne vojske kojoj je bilo naređeno da prati i štiti učenike crnce.

Elizabeth Eckford - jedna od devetero učenika na putu u školu suočena s grupom razdraženih bijelaca koji su je vrijeđali na rasnoj osnovi: "Bili su mi za petama, počeli su me slijediti. Nisu me fizički povrijedili, osim što su pljuvali na mene. Bila sam jako preplašena". "Na provokacije bijelaca nismo smjeli reagovati ni odgovoriti jer su nam zaprijetili isključenjem iz škole"-prisjeća se gospođa Eckford.

Ernest Green – takođe jedan od hrabre devetorke, prisjeća se da je kampanja zastrašivanja nastavljena u hodnicima škole.  U njoj je aktivno sudjelovalo oko pedeset do ukupno dvije hiljade studenata bijelaca: "U početku su nam vojnici služili kao lična zaštita. Pratili su nas na nastavu, čekali nakon nje. No, nakon što su negdje sredinom školske godine otišli, agresivnost, nasilje i zastrašivanja su se naglo povećali. Žrtve su često bili i oni koji su se s nama željeli sprijateljiti". Ernest Green se takođe prisjeća mature u novoj školi: "Tišina na svečanosti bila je upravo jezovita. Jedini koji su pljeskali bili su članovi moje porodice. No, kada sam primio diplomu, zapravo nisam osjećao potrebu za ičijim aplauzom. Ta je tišina bila  dokaz da sam postigao ono zbog čega sam ovamo došao."

Sljedeće polugodište guverner države Arkansas zatvorio je školu na godinu dana. A kada se ponovno otvorila, samo su se dvojica učenika iz skupine "Devetero iz Little Rocka" vratila.

Elizabeth Eckford danas radi u lokalnoj upravi te nadzire ljude koji su uslovno pušteni iz zatvora. Nikad se nakon spomenutih incidenata nije vratila u srednju školu Central, već je umjesto nje završila dopisničku školu. "Govoriti o prošlosti mi je bolno. To je nešto na čemu se mora raditi. Ti su događaji na meni ostavili vrlo dubok i značajan trag" - kaže Elizabeth Eckford. Ernest Green radi za jednu investicijsku firmu u Washingtonu. "Kao tinejdžer, sanjao sam o promjenama na bolje, priželjkivao sam šansu za uspjeh u životu, bolje obrazovanje. I kad sada, 50 godina kasnije, pogledam unazad, znam da sam donio ispravnu odluku" - kaže gospodin Green.

Ernest Green i Elizabeth Eckford dvoje su od legendarnih "Devetero iz Little Rocka", učenika koji su prije pedeset godina svojom hrabrošću utrli put uspjehu u borbi za građanska prava. Danas ovu školu pohađa gotovo jednak broj učenika bijele i crne rase i još uvijek je jedna od najboljih u Americi.